Imaju li psi "šesto čulo" za potrese i opasnosti?

Psi koji nekoliko sekundi prije sudara izvlače svoje vlasnike iz automobila ili ih, poput anđela čuvara, odvlače iz drugih opasnih zona: društvenim mrežama kruže bezbrojne snimke takozvanih „čudesnih pasa" – savršeno režirani i sve češće generirani pomoću umjetne inteligencije, piše Deutsche Welle.

Ali što kažu podaci i studije? Imaju li psi zaista čarobno šesto čulo – ili su njihove „super-moći" tek biologija plus ljudska projekcija želja?

Mit o čudesnom psu: zašto želimo vjerovati u vidovitost

Spektakularno inscenirane snimke spašavanja na društvenim mrežama dostižu milijune pregleda – stvarne scene, vješto montirani kadrovi i sve češće - umjetna inteligencija. Algoritmi nagrađuju emociju umjesto dokaza: pojedinačni, emotivno snažni slučajevi potiskuju bezbroj situacija u kojima se ne događa ništa neobično.

Psihološki tu djeluje sljedeće: ljudi pamte upadljivo ponašanje psa prije neke nesreće, ali zaboravljaju sve one slučajeve kada je pas reagirao slično, a da se potom nije dogodilo ništa.

Želja da se posebna veza s vlastitom životinjom i njezine jedinstvene sposobnosti vide kao nešto izuzetno čini vjeru u vidovitost emotivno uvjerljivijom od trezvenog objašnjenja koje nude biologija i psihologija opažanja.

Super-čula pasa: sluh, njuh, opip

Psi raspolažu osjetilima koja su daleko nadmoćnija od ljudskih: čuju znatno više frekvencije, izuzetno su osjetljivi na vibracije, promjene tlaka zraka i vremena, a njihov njuh je oko 10.000 do 100.000 puta razvijeniji od ljudskog.

Studije o epilepsiji, dijabetesu i raku pokazuju da mogu registrirati najsitnije biokemijske promjene u tijelu – na primjer u znoju ili dahu. Također uočavaju i minimalne promjene u ponašanju i emocijama svojih vlasnika: napetost mišića, ritam disanja, miris stresa.

U jednom istraživanju Neila Powella sa Sveučilišta u Belfastu 19 obiteljskih pasa reagiralo je znatno drugačije na uzorke znoja pacijenata s epilepsijom u fazi neposredno prije napada nego na kontrolne uzorke – što ukazuje na postojanje specifičnih, lako isparljivih molekula.

Ni psi asistenti za oboljele od dijabetesa ili raka ne oslanjaju se na natprirodne osjećaje, već na fiziološke signale poput otkucaja srca, ritma disanja, hormona stresa i takozvanih VOC-obrazaca (volatile organic compounds) – tipičnih kombinacija organskih molekula koje odražavaju zdravstveno stanje osobe.

Što je znanstveno dokazano

Kanadski psiholog Stanley Coren sa Sveučilišta Britanske Kolumbije smatra se pionirom u istraživanju pasa. On se desetljećima bavi njihovim ponašanjem, inteligencijom i odnosom sa čovjekom.

Coren je razvio po njemu nazvan „Stanley Coren indeks" za procjenu inteligencije različitih rasa. Njegove studije pokazuju da prosječni psi razumiju do 165 riječi, a posebno inteligentni i do 250 – što je usporedivo s kognitivnim sposobnostima djeteta od dvije i pol godine.

Za DW Coren objašnjava ponašanje nekih pasa prije katastrofa njihovom biologijom: „Mnoge od tih priča o psima koji predosjećaju katastrofe ili nesreće djeluju natprirodno, ali se najčešće mogu objasniti njihovim izuzetnim osjetilima."

Kada fizika liči na vidovitost

Prema Corenovim riječima prije potresa, na primjer, psi bi bili u stanju čuti prve zvukove pucanja slojeva stijena – zvukove koji su daleko izvan granica ljudskog sluha.

I toplotne izvore osjećaju „poput infracrvenog senzora", a čak i minimalne nestabilnosti ili potrese tla registriraju preko finih dodirnih receptora između jastučića na šapama. Tako pas može postati nemiran neposredno prije nego što se most počne ljuljati ili vozilo na mokrom kolniku počne klizati, piše Coren u mailu DW-u.

Ono što izgleda kao „šesto čulo" zapravo je prije svega fiziološka prednost: pas ranije reagira na nadražaje koji već realno postoje, ali ih mi još ne osjećamo.

Životinje između mita i stvarnosti

I druge životinje imaju znatno finija osjetila od ljudi. Tim Martina Wikelskog s Instituta Max Planck za biologiju ponašanja opremio je krave, ovce i pse u Italiji senzorima i uoči više potresa zabilježio znatno povećanu aktivnost – naročito kod životinja u štalama.

Očigledno reagiraju na mikro-potrese, infrazvuk ili električne efekte u slojevima stijena. „To nije predosjećaj, već reakcija na fizičke nadražaje", objašnjava Wikelski u pisanom odgovoru DW-u.

No iz tih rezultata se ne može izvesti pouzdano predviđanje. „Psi sigurno mogu mnogo toga, ali upozoravanje na prometne nesreće čini mi se praktički nemogućim – osim možda kada je riječ o nervozi vlasnika koja bi mogla dovesti do nesreće", kaže Wikelski.

Da bi se mitovi razdvojili od stvarnih sposobnosti, naglašava ovaj znanstvenik, potrebni su podaci: „Takve anegdote morale bi se provjeriti pomoću odašiljača na životinjama – kao što smo to činili u našim studijama o potresima i erupcijama vulkana."

Zašto psi ne mogu predvidjeti prometne nesreće

Za svakodnevne nezgode – prometne nesreće, požare ili iznenadne nesreće – ne postoje pouzdane studije koje bi dokazale da ih psi mogu da unaprijed osjetiti.

Često citirane anegdote obično se mogu objasniti slučajnošću, naknadnim tumačenjem ili osjetljivim reakcijama na stvarne nadražaje.

Psi mogu primijetiti neobične zvukove, škripu guma, tragove dima ili nervozu svog vlasnika – nekoliko sekundi prije nego što ti faktori postanu uočljivi. Ako pas tada pokaže stresno ponašanje – dahtanje, cviljenje, guranje – u retrospektivi se iz toga lako napravi „upozorenje unaprijed".